Osnovna škola Mate Lovraka Petrinja

Ovo je jedna lijepa priča. Nije se “desila“, jer je planirana. Planirana sa srcem i željom da se djeca zabave, isprobaju i nauče nešto novo, osjete radost i dožive uzbuđenje. Za takvu lijepu priču potrebno je veliko srce. Srce čovjeka koji je sve osmislio i okupio cijeli tim ljudi, isto tako velikih srca, kako bi se sve zamisli i realizirale. Od prije znamo kako je sve i zašto počelo, ali divno je što se nastavilo i što traje. Zahvaljujem čovjeku velikog srca, gospodinu Petroniju Tasiću, što je u ovaj nastavak lijepe priče pozvao i predstavnika Vijeća roditelja. Hvala Učiteljskom vijeću i ravnateljici OŠ Mate Lovraka Petrinja što su odlučili da roditelj putuje s njima. Imala sam zaista veliku sreću da to budem baš ja!

Dragi roditelji, sigurna sam da od svoga djeteta slušate bezbroj lijepih priča gdje su bili, što su posjetili,što su vidjeli, što čuli, što novoga naučili ili probali, u čemu su sve uživali... Da, zaista je puno toga, po nekoliko aktivnosti u jednom danu (obilazak Vidove gore, planinarske kuće Gažul, špilje Minerva, Muzeja uja, Klesarske škole Pučišća, sjedišta HGSS-a stanice Split i helikoptersko dežurstvo u Divuljama, planinarenje do Pustinje Blaca, kupanje na plažama Lovrečina, Zlatni rat i Divulje, vožnja gumenim brodovima i ronjenje u uvali na otoku Šolti, kite-nje, zip line i rafting).

Rano jutro bilo je izazov, a kasna večer zdravi umor. Jutro bi započeli obilnim doručkom, kojega je pripremao najbolji kuhar Gordan, naravno po željama djece, jer je izbor i količina namirnica bio zaista velik (roditelji, tvornica Gavrilović i gospodin Neno iz trgovine dobro su nas opskrbili). Svaki dan proveden je na zraku, u prirodi, na prekrasnoj mediteranskoj klimi. Ni vrijeme se nije usudilo kvariti doživljaj. Uz nas uvijek je tu bila gospođica Ana s psom Atilom. U svim aktivnostima vodili su nas i čuvali educirani i stručni članovi HGSS-a i njihovi psi, kao i ovlaštene osobe s lokacija koje smo posjetili. Vjerujte, mama zna, sigurnost i stručnost bila je na najvišoj razini! Dan nam je bio kratak pa smo u povratku žurili na prefine i obilne večere koje su posebno za nas pripremali ugostitelji Milninih restorana (Kantun, Navigare, Palma, Bonito i Delfin) kao i upravitelj planinarskog doma Putalj. Koliko god nam je godila večera, još više nam je godio srčani prijem i veseli razgovor u svakom od njih. Počašćeni smo i u sendwich baru Arguola, slastičarnici Gulozarija, a zalomio se i jedan McDonalds (bravo, gospodine Petronije). Poslije večere djeca su se zajedno družila i zabavljala na rivi uz more, a mi stariji imali smo priliku upoznati gospodina Kenu iz Vinoretuma. Tako smo u smještajnim prostorima našeg domaćina Ronilačkog centra Draulik Milna i objektima njegovih prijatelja Gordana i Johna, te u Planinarskom domu Putaljvrlo kratko boravili – ujutro doručak, navečer tuširanje i brzo spavanje. Na sve avanture minibusom je upravljao gospodin Ivo, koji je stručno i s puno iskustva, uzduž i poprijeko, što bliže je moguće, sigurno vozio djecu 1350 kilometara. Zahvaliti ću se i Sisačko-moslavačkoj županiji, Jadroliniji, Turističkoj zajednici grada Petrinje i Turističkoj zajednici Milne jer su bili važan dio ove priče.

U ovom osvrtu sve je samo spomenuto, jer ne bi željela nešto preskočiti, ali iz tih crtica može se napisati jako lijepa i opširna priča prepuna detalja. Naše priče, pregršt fotografija i video filmića za sada su sasvim dovoljni da se spozna o kakvoj avanturi je riječ.

Dragi roditelji, vjerujem da vam o stručnosti i dobrom odnosu profesorice Ines Kosturin i profesora Ivana Borasa s djecom ne trebam govoriti ni naglašavati. Naravno, i oni su imali stručno vodstvo i kontrolu, svoga šefa! Ravnateljica Ankica Krnjajić Magdić je veliko dobro srce petrinjske strane ove priče. Ravnateljica je zakon! A tu je negdje uvijek bila i jedna mama i budno motrila sve. Neka mi ništa ne zamjere. Šećer na kraju je naša slatka Franka kojoj šaljem veliku pusu. Bez Franke, vjerujte mi, ne bi bilo tako kako je bilo! Uglavnom, bila je to jedna prava sinergija!

I još nešto. Dragi roditelji, imate divnu djecu. Svi su veoma pristojni, poslušni i oprezni, cijene i poštuju starije, brižni su i pažljivi. Vidjela sam kako su se međusobno povezali i složno sudjelovali u svim aktivnostima, pomagali i bodrili jedni druge. Ni borbenosti i natjecateljskog duha nije nedostajalo! Vjerujem da su se stvorila nova prijateljstva, a dosadašnja učvrstila. Budite ponosni! (Rado ću s njima bilo kuda opet!)

Ali najvažnije od svega, glavni cilj ove ekspedicije i ovoga putovanja je ostvaren. Sva djeca i svi sudionici su u uživanju proveli nezaboravnih sedam dana na 3. petrinjskoj ekspediciji na Brač i vratili se obogaćeni jednim velikim iskustvom!

Od srca hvala svima, i velikim i malima!

mama Davorka Tomić

P.S. I naša interna šala: "NIKAD NE BIH REKLA!"